Vratija se Šime…
Da je pokojnoj baki da nas vidi… P.S. O petnaest dana u Banja Luci, krečenju, ribanju, pripremama za svadbu, samoj svadbi kad se odmorim. Do tada – slika.
U prolazu svratih do blogger.ba i evo šta nadjoh u privatnim porukama…
florenceojimaukwu@yahoo.com Здраво Моје име Флоренце видела сам твој профил и данас (блоггер.ба) и постао интрестед у тебе, ја ћу се као да знате да је више, а ја желим да пошаљете е-маил на моју адресу е-поште тако да ја могу вам дати моје слике за вас да знате кога сам ам.Хере је мој е-маил аддре…
Pomješana osjećanja…
Sreća… Koferi spakovani. Kuća sređena. Ručak Just Porodici skuvan za naredna dva dana, dalje neka se sami snalaze. Imam nove skitaljke. Odoh na put, što i vama želim. Tuga… Evo, i sedamnaesta godina otkad te nema. Dani prolaze. A tuga… In Memoriam O.V (1972-1992) Sjecanje – Viteski ples
Halid je to
– Divlja trešnja, zora sviće… – Iznad Tešnja… – Šta Tešanj??? – Iznad Tešnja zora sviće – To pjeva? – Da. "Divlja trešnja, zora sviće…", kakve to veze s vezom ima? – Šta ja znam. Kontam, Halid je to, čovjek opisuje pejzaž.
Sasvim običan dan
Pritisak mi samo 108/61. Roj pčela mi zuji u glavi, a nisam sigurna da još uvijek znam kako se sjavljuju u košnicu. Da li je to, uopšte, jedna od stvari koje se zaboravljaju, ili je kao vožnja bicikla – kad jednom naučiš za vijek vijekova znaš? Odbrojavam dane i čvrsto stežem palčeve da sve bude…
Dođe to meni tako u sred krečenja…
Ja ti, jarane, ne mogu podnijeti prenemagačice ama baš nikako. To su ti one žene što im svaka rečenica počinje sa "slatka moja", što su baš uvijek među bolesnima najbolesnije, među umornima najumornije, što ne mogu podići ništa teže od kašike, što same sebi supu ne znaju ohladiti, ni pertle vezati. Ako je hladno, njima…
Javiti se, ne javiti se, javiti se, ne javiti se… Dugo se nisu vidjeli. Nije bila sigurna da li je to u redu, il’ joj je, ipak, žao zbog toga. Dugo se nisu vidjeli pomalo i njenom krivicom. Bila je ljuta na njega. Ili nije. Ni s tim nije bila načisto. Nije bila sigurna ni…
Prisoner of my own
"Bože, kakva si, ko drvena. Ni srca, ni duše…", reče mi ona što me svunoć prije skoro trijesdvi’ rađala. "Vala, da sam od šećerne vune bila, do sada bih odrvenila", odgovorih joj onako kako joj inače odgovaram. Taman tako, da potvrdim sve što je rekla. Pade mi nešto kasnije, dok sam ribala šporet, na pamet…
Hvala!
Još jednu krizu smo preživjeli. Opet hodamo, smijemo se, lice nam nije blijedo, oči nam sijaju. Opet smo bolje. Opet smo otjerali bolest i kupili još jedan komadić života… I dobro je, dok god nam to uspijeva… dobro je…